Zaštitimo gljive, a berimo njihove plodove…

Veliko (staro) švicarsko istraživanje o gljivama, navelo me da ukratko sažmem rezultate …
https://www.swissinfo.ch/…/pilze-sammeln-schadet-de…/4730848

Boletus pinophilus – “Borov vrganj”  uredno ubran i očišćen u šumi

Naime, svake godine neiskusni gljivari ali i oni koji bi htjeli znati nešto više, na izložbama gljiva imaju pitanja poput: “Da li branje gljiva utječe na njihovu pojavu sljedeće godine? Da li gljive brati rezanjem pri zemlji nožićem ili ih zavrtiti uz dno pa isčupati? Da li je istina da vrganj prestane rasti kada ga vidimo?”, i slična pitanja…

Pa krenimo redom kojim su krenuli Švicarski istraživači i rezimirajmo:

1. Branje gljiva ima puno manji ili neznatan utjecaj na buduće plođenje gljiva.
   (to ne znači da poberete sve primjerke, već samo one koje ćete pripremati ili proučavati. Ostale ostavite u prirodi da puštaju spore …)
2. Način branja, rezanjem pri dnu ili pak zavrtanjem gljive, također nije pokazao vidljivi utjecaj; dakle berite kako ste navikli (ja preporučam zavrtanje i prekrivanje nastale rupe u zemlji).
3. Ulazak u šumu i hodanje po šumskom tlu gdje se nalazi micelij gljive koja je plodila, pokazao je znatan utjecaj na smanjenje plođenja gljiva!!!
   Dakle nježno sa micelijem (koji ja često nazivam “pravom gljivom”) a koji je pod zemljom.
   Zamislite kakvu štetu rade gljivama (miceliju) šumski strojevi i traktori …
   Tu dolazi i mogući odgovor na pitanje “Da li je istina da vrganj prestane rasti kada ga vidimo?” Istina je da kada ga vidimo, dođemo mu blizu, i ponekad skočimo od sreće 🙂 vrlo blizu ploda a svakako iznad micelija, čime izazovemo veliki stres miceliju koji je ispod nas, a možda ga djelomično i potrgamo.
   Time možemo zaustaviti rast ploda (npr. Vrganja) koji je krenuo rasti.

Čuvajmo staništa gljiva, da bi i na godinu uživali u njihovim plodovima na “svojim” poznatim mjestima “gredicama” 🙂 .

Gljiva trenutka: i iznenađenja … Maslinasta sunčanica

“Kupila sam Sunčanice, ovo zelenkasto na njima nije opasno?” pitala je Snježana preko Vibera, šaljući mi fotku.
Do sada nisam našao takvu Sunčanicu i prvo što mi je palo na pamet je da je nošena u zelenoj papirnatoj vrećici i poprimila boju.
“Baci tu zelenkastu, nisam siguran – ne jedi”, reagirao sam kao i uvijek kad ne znam o čemu se radi.

To nije bilo dovoljno, boja je bila previše ravnomjerno raspoređena po Sunčanici, previše vjerno …
No, pretraživanje po Hrvatskom Internetu nije mi dalo rezultata, ali gljivari iz susjednih na država imali su riješenje (ili dva?) – Macrolepiota olivascans ili pak Macrolepiota procera var. olivascens.
Autor naše Enciklopedije gljiva Romano Božac spominje u napomeni (uz M. umbonata)  Maslinastu sunčanicu – M. olivascens koja “raste u šumama na travnatim mjestima sa širinom klobuka do 15 cm. Površina klobuka maslinasto nahukana, na oštećenim mjestima također postane maslinasta.”

Iako se spominje uz jestivu sunčanicu, uvijek sam skeptičan kada prvi put vidim gljivu, a vi?

Prilažem link na stranice Gljivarskog društva Novi Sad koji nalaze navedenu Sunčanicu u crnogoričnim šumama.
Macrolepiota olivascens na stranicama GD Novi Sad

Gljiva trenutka: AGARICUS XANTHODERMA – otrovni šampinjon

Rasprava na stranicama GD Karlovac i interes ljudi motivirao me da se malo pozabavim pisanjem o šampinjonima ili kako ih naši gljivarski pisci nazivaju – Pečurkama. Naime, nazvao me prijatelj sa punom košarom nabranih gljiva i poslao mi sliku mobitelom:
   
Jasno je na prvi pogled da se radi o šampinjonima (rod Agaricus) no to što su nabrane na livadi gdje ima crnogorice i bjelogorice (vidi sliku gore) – nije mi bilo od presudnog značaja za prepoznavanje, no ovo žutilo na dnu stručka navodilo me na sumnju da se radi o otrovnom A. xanthoderma.
No, možda je ipak A. arvensis – Anisov šampinjon posebnog mirisa i okusa po anisu ili bademima… morao sam to vidjeti izbliza. Nešto manje od desetak kilometara od grada i sjedio sam kod Maria uz čašu crnog vina i košaru šampinjona.

Agaricus xanthoderma

Prerez dna stručka i jako žutilo koje je već za sekundu dvije bilo limunski žuto, lomim jednu gljivu i mirišem svaki dio – miris kemije (kažu stari gljivarski književnici – po karbolu ili tinti). Dodatno pogled na prsten (vjenčić) koji je gladak za razliku od onog kod A. arvensisa … vratili smo otrovne gljive prirodi.

pripazite na limunski žutu boju otrovnog A. xanthoderma i ornamente na prstenu jestivog A. arvensisa…

Evo jedne slikice koja govori puno više od riječi na kojoj su slijeva nadesno Agaricusi xanthoderma, campestris i arvensis.
(hvala sretnom autoru slike Dimitar Bojantchev  koji je u jednom danu imao sreće naći sve 3 vrste agaricusa)

Gljiva trenutka: Jurjevka (Đurđevača) Calocybe gambosa

Vrijeme je … uvijek je vrijeme …
vratiti se pisanju o gljivicama :).

Milijun privatnih isprika (čitaj problema) odagnalo me od ovog zadovoljstva predaje iskustava i znanja o gljivama;
no, tu sam i uz vašu pomoć idem dalje. Uz sporadične postove o lijepim gljivljim temama, planiram seriju – Gljiva trenutka.

No da ne duljim – trenutak je za Jurjevku, a slike govore 1000 riječi:

Sam naziv govori kada naš narod očekuje da plodi – Jurjevka – Calocybe gambosa

Što reći još; postoji varijacija koja je puno tamnije smeđa, obje varijacije rastu na rubovima šuma ili pak livadama uz samu šumu a micelij im kreira prekrasne krugove na livadi, a Jurjevka plodi na rubu krugova (bilo na livadi ili u šumarcima). No da ne duljim, evo vam fotka, a ja idem skočiti do šume, pa ako bude sreće poslikam neku za vas – dršte mi fige.

Vilinski krug Jurjevke

Gljivarski tjedan u Karlovcu, a gljiva – ima …

Često čujem da gljiva ima ili da gljiva nema – što kod čovjeka ne-gljivara znači da ima ili nema – Vrganja 🙂 . No rijekto tko pomisli da sada, pred gljivarski tjedan u Karlovcu rastu Hajdinski vrganji (ljetni Boletus aereus), koji i nemaju previše zajedničkih staništa sa našim proljetnim (raspucani Boletus reticulatus) vrganjima, već rastu na drugim staništima…
No, dalje ćemo o toj temi na nekom od događanja u Karlovcu – izložbi u nedjelju 29.09. ili pak tjedan dana kasnije 5.10. na Muljavi, ili na meni posebno dragoj šetnji u Kozjaču u nedjelju 6.10.2013.
Vidimo se na Gljivarskom tjednu u Karlovcu 2013.

Raspored događanja 2013.

Proljetna potraga za gljivama uz Mrežnicu

Krenuli smo u nadi … neko je nekad našao Smrčka (Morchella esculenta) uz Mrežnicu. Kao priča o Jetiju – svi znaju da postoji, no nitko ga nije vidio :)Nismo ni mi 😦

No jedna je gljivica tražila našu pažnju, i ostala zapažena (uz medvjeđi luk koji smo odmah napravili na salatu):

Gljivari moji, malo sam vas zapostavio …

Ispričat ću se poklonom, dragi moji ljubitelji prirode i posebice gljiva (i njihovih staništa!!!).
Obzirom da ne znam gljivara koji je u bližoj okolici Karlovca našao stanište Hygrophorusa marzuolusa, mislim da je više nego poklon pozvati vas kao prijatelje i/ili članove GD Karlovac na svoje stanište ožujki na 7 minuta od centra Karlovca. Javite mi se e-mailom. Gljiva je zaštićena, no treba ju posjetiti i dati joj važnost …

Upozoravam Vas, neće biti lako vidjeti Ožujku (H. marzuolus), no u tom i je gušt gljivarstva…

Dan kada sam postao determinator gljiva HMGS-a

Suncem obasjana i gljivama bogata Muljava, 400-tinjak dragih ljudi – gljivara iz cijele Hrvatske, ukusni grah i kotlić od gljiva, moja porodica na svježem zraku …
Idealan dan za polaganje ispita za determinatora pred komisijom Hrvatskog mikološko-gljivarskog saveza na čelu sa prof. Romanom Božac,
a koji se sastojao od usmenog dijela iz sistematike i morfologije gljiva te pismenog dijela iz poznavanja gljiva nađenih na Muljavi?
Možda i ne – no pozitivan ishod ispita mi je čast i zadovoljstvo a ovi dragi ljudi koji svijet gljiva vide samo u svom tanjuru, imat će još jednu osobu koju im (naravno, u skladu sa svojim znanjem koje je iz dana u dan sve veće) može službeno pomoći da se nauče odnositi prema carstvu gljiva i spasiti ih od posljedica konzumiranja otrovnih vrsta…
Pa – proslavimo u tišini i uđimo dostojanstveno i tiho u carstvo gljiva…

Karlovac živi sa gljivama – 27. gljivarski tjedan (u Ketchu i Petici)

I kafići u Novom centru – “Petica” i “Ketch” okićeni su prekrasnim plakatom koji je ponovo uspješno dizajnirala naša gljivarica i dizajnerica Jadranka. A simpatična konobarica Iva čini predstavljanje gljivarskog tjedna još zanimljivijim …

Caffe bar “Ketch”, simpatična obožavateljica gljiva – Iva i caffe bar “Petica” najvaljuju 27. tjedan gljiva u Karlovcu

Za raspored događanja kliknite na link: http://www.gljivarsko-drustvo-karlovac.hr/
vidimo se …

27. gljivarski tjedan u Karlovcu

Već od subote poslije 16 sati, kada nas Gljivarsko društvo Karlovac moli da donesemo bilo koji (cijeli) primjerak gljive u malu galerijicu ULAK iza Zorin doma, pa sve do sljedećeg vikenda kada ćemo zajedno šetati šumom Kozjačom …
Vidimo se …
Raspored događanja pogledajte na stranicama GD Karlovac: http://www.gljivarsko-drustvo-karlovac.hr/

a od mene jedan buketić Macrolepiota procera kao uvod u dobru gljivarsku jesen 🙂

Macrolepiota procera – Sunčanica

i isprika malom Coprinusu (možda plicatilisu) u travici malo desno iza buketića 😦